Eugen Kumičić

Eugen Kumičić (11. siječnja 1850. – 13. svibnja 1904. godine) bio je hrvatski književnik. Rodio se u gradiću Brseču u Istri, kao najmlađi od desetero djece. Osnovnu školu završio je kod lokalnog župnika u rodnom mjestu. Gimnaziju je pohađao u Rijeci, a zatim je upisao studij filozofije, povijesti i zemljopisa u Beču.

Kratko vrijeme radio je kao profesor, dok je veći dio svog života proveo kao profesionalni književnik. Pisao je romane, drame, novele, eseje i članke. Kumičićevo prvo djelo je novela „Slučaj” iz 1879. godine. Kako se navodi u jednom izvoru, njegova se djela svrstavaju u tri skupine: prvu skupinu čine romani i pripovijetke („Jelkin bosiljak”, „Začuđeni svatovi”, „Sirota”) u kojima na romantičan način opisuje Istrijane. Druga skupina obuhvaća „gradske” romane („Olga i Lina”, „Gospođa Sabina”) u kojima do izražaja dolazi utjecaj naturalizma. Trećoj skupini pripadaju povijesni romani („Urota Zrinsko-Frankopanska”, „Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi”) kojima je stekao veliku popularnost.

Kumičić je, uz Šenou, u svoje vrijeme bio jedan od najčitanijih hrvatskih književnika. Stvarao je u doba realizma, a smatra se jednim od predvodnika naturalizma hrvatske književnosti.

I za kraj jedna zanimljivost. Eugen Kumičić je koristio književni pseudonim Jenio Sisolski, po brdu Sisol u istočnoj Istri.

Kuća

Kuća u kojoj je živio Eugen Kumičić

Kuća
}}
Spomen ploča

Eugen Kumičić - spomen ploča

Spomen ploča
}}
Učitavanje
Prezentacija

Kako bi potaknuli promicanje umjetnosti i kulturnih vrijednosti, omogućujemo umjetnicima i kreativcima besplatnu prezentaciju

Saznaj više
#hashtag

Ako želiš da se tvoje objave s Facebooka, Twittera i Instagrama pojave na našoj stranici, dodaj im #cdkPrezentacija, #cdkZanimljivosti ili #cdkNajava

Saznaj više