Janko Polić Kamov

Janko Polić Kamov (17. studenog 1886. - 8. kolovoza 1910. godine) bio je hrvatski pjesnik, romanopisac i dramatičar. Rodio se u uglednoj i imućnoj obitelji na Sušaku, Rijeka. Imao je trinaestero braće i sestara.

Glavna značajka njegovog odrastanja bilo je slobodarsko ozračje svakidašnjice. Iz tog razloga ni ne čudi što s vremenom postaje sve buntovniji. Od rane dobi čita sve što mu dođe pod ruku, a na raspolaganju je imao veliku očevu knjižnicu, od klasičnih pisaca preko talijanskih revolucionara pa do svih djela koja su se mogla nabaviti na hrvatskom jeziku. Kako to navodi proučavatelj Kamova Mladen Urem, njegov roman „Isušena kaljuža” podijeljen na tri dijela: Na dnu, U šir i U vis, izrazito podsjeća na podjelu Danteove „Božanske komedije”: Pakao, Čistilište i Raj.

Sa samo četrnaest godina zajedno sa svojim prijateljima, Mijom Radoševićem i Josipom Baričevićem osniva tajno anarhističko udruženje Cefas (lat. Cepheus, najviša zvijezda u zviježđu Zmaja, na pola puta između Saturna i Jupitera). Cilj im je bio da se, uz pomoć veza Jankova oca, povežu s američkim Hrvatima te da od njih nabave novac kojim bi nabavili oružje, a onda cijelu Hrvatsku dignuli dinamitom i bombama u zrak. Organizacija se ubrzo raspala. Nakon incidenta kada je pljunuo profesora iz grčkog jezika u lice jer je dobio pozitivnu ocjenu koju je on smatrao nezasluženom te optužio profesora da ju je dobio isključivo zato što potječe iz bogate obitelji, izbacuju ga iz gimnazije. Školovanje je nastavio u Senju, međutim i tamo ga izbacuju iz gimnazije nakon samo 5 mjeseci. Jankov je otac bio vlasnik nekoliko brodarskih kompanija, do svojeg materijalnog sloma 1902. kada obitelj seli u Zagreb, najprije u Šenoinu ulicu, zatim u Jurišićevu ulicu 18. Od tada kreću Jankova inozemna putovanja u Italiju, Francusku, Španjolsku.

1906. godine nazvao se „Kamovom”, prema imenu Kama, sina kojega je otac Noa prokleo, te je proglasio to svojim „programom u književnosti”. 1907. godine odlazi u Rim u potrazi za poslom u jednoj od hrvatskih redakcija. Tamo upoznaje rimsku anarhističku i protoavangardnu skupinu mladih umjetnika čiji je član između ostalih bio i Benito Mussolini. U pripovijetci „Stjenica” je opisao njihovo druženje.

Što se tiče ljubavi, Janko je 1900. godine upoznao Katarinu Radošević, sestru svog prijatelja Mije Radoševića u koju se zaljubio i koju nije mogao prežaliti i zaboraviti do kraja svog života. U svojim djelima je naziva „Kitty”. Iako je i Katarina Radošević voljela Kamova, nakon financijskog sloma njegove obitelji udala se za njegovog najboljeg prijatelja iz mladosti, Matu Malinara, i tako postala Katarina Malinar. Mladen Urem navodi da je s njim imala dvoje djece; jedno od njih je sin Anđelko Malinar, kasniji bliski Krležin suradnik. Ono što je još zanimljivije, na temelju svog dugogodišnjeg proučavanja Kamova Mladen Urem pretpostavlja kako Kamovljevi stihovi o njihovu „nezakonskom djetetu” imaju i stvarnu podlogu. Nezakonito dijete Kamova i Katarine Malinar „Kitty”, po njegovu mišljenju bila je slavna Dora Maar, punim imenom Henriette Theodora Markovitch, nadrealistička pariška slikarica i fotografkinja, dugogodišnja ljubavnica i model Pabla Picassa. U većini izvora navodi se kako su roditelji Dore Maar bili Josip Marković i Louisa Julia Isevoisin, međutim Urem smatra da „Maar” nije skraćenica od Marković nego Malinar, a da su je posvojili arhitekt Josip Marković i Francuskinja Julia Isevoisin. Josip Theodor Marković bio je polubrat Janka Polića Kamova, tj. nezakoniti sin njegova oca Ante Polića i Barbare Marković koja je radila za njega.

Još jedna zanimljivost koju navodi Mladen Urem je priča o Miroslavu Krleži i njegovoj vezi s Jankom Polićem Kamovom. Naime, Urem vjeruje kako se Krleža nakon Jankove smrti okružio njegovim najboljim prijateljima iz razloga što je naslutio da je upravo Janko nositelj novih svjetski važnih ideja u hrvatskoj književnosti. Svojim istraživanjem Urem zaključuje da je Krleža došao u posjed izgubljenih Kamovljevih rukopisa. Uz dostupnost Jankovih djela, Krležin dugogodišnji tajnik bio je dr. Anđelko Malinar, sin Mate i Katarine Malinar koji su mu također bili iscrpan izvor informacija i djela Janka Polića Kamova.

Osim Katarine Radošević, Janko je imao još dvije velike ljubavi, Paulu Juliju Kaftanić i Mariju Orlić, čiji je otac bio Frano Ladić Orlić, jedan od najbogatijih i najutjecajnijih Hrvata Latinske Amerike.

Roman „Isušena kaljuža” napisan 1906. godine, a objavljen tek 1957. godine pokazuje koliko je marginaliziran i zanemaren jedan od najvažnijih hrvatskih književnika. Janko Polić Kamov nije navršio ni 24. godinu kada je usamljen umro u bolnici Santa Cruz u Barceloni gdje je i pokopan na bezimenome bolničkom groblju.

„Kamov je za mene ne samo jedna od najvažnijih i najsloženijih ličnosti hrvatske književnosti, nego su njegovi vrhunski umjetnički dosezi i protoavangardna uloga u anticipiranju avangardnih tendencija što će se tek nekoliko desetljeća nakon njegove smrti inaugurirati i afirmirati u europskoj i svjetskoj avangardi relevantni i nezaobilazni i iz svjetske perspektive.” - Mladen Urem, Vijenac 175, 16. studenoga 2000.

Kuća

Kuća u kojoj je živio Janko Polić Kamov

Kuća
}}
Spomen ploča

Janko Polić Kamov - spomen ploča

Spomen ploča
}}
Učitavanje
Prezentacija

Kako bi potaknuli promicanje umjetnosti i kulturnih vrijednosti, omogućujemo umjetnicima i kreativcima besplatnu prezentaciju

Saznaj više
#hashtag

Ako želiš da se tvoje objave s Facebooka, Twittera i Instagrama pojave na našoj stranici, dodaj im #cdkPrezentacija, #cdkZanimljivosti ili #cdkNajava

Saznaj više