Stara gradska vijećnica

Narodno hrvatsko zemaljsko kazalište, nekima znano i kao gornjogradsko Stankovićevo kazalište na Markovu trgu (Stara gradska vijećnica) izgradio je 1834. godine arhitekt Antun Cragnolini. Izgradnju kazališta financirao je zagrebački trgovac Kristofor Stanković koji je na lutriji u Beču osvojio 30.000 zlatnika te ih poklonio gradu Zagrebu.

Gradska uprava je na jednokatnici kupljenoj od grofa Oršića 1833. godine nadogradila drugi kat, srušila staru vijećnicu i kupila još dvije parcele u Freudenreichovoj ulici. Time je osigurala dovoljno prostora za kazališnu zgradu čiji je kamen temeljac postavljen 12. kolovoza 1833. godine. Kazalište je otvoreno 4. listopada 1834. godine Körnerovom tragedijom Niklas Graf von Zriny u izvedbi jedne njemačke družine.

U kazalištu se prvi put čuo hrvatski jezik tijekom izvedbe igrokaza „Die Magdalenen Grotte bei Ogulinu”, kada je izvedena i Gajeva budnica „Horvatov sloga i zjedinjenje” na kazališnoj pozornici. Prva predstava, koja je izvedena na hrvatskom jeziku 10. lipnja 1840. godine, bila je „Juran i Sofija ili Turci kod Siska” Ivana Kukuljevića Sakcinskog. 28. ožujka 1846. godine izvedena je prva hrvatska opera „Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskoga. 24. studenoga 1860. bučnim domoljubnim demonstracijama mlade publike prekida se izvedba predstave na njemačkom i spušta se zastor pred kojim glumac Vilim Lesić proglašava kako će se od toga dana na našoj sceni igrati samo na hrvatskom jeziku. Od toga datuma započinje umjetničko, administrativno i ustrojstveno profiliranje Hrvatskoga narodnog kazališta.

U plesnoj dvorani održano je i nekoliko značajnih zasjedanja Hrvatskog sabora. Na prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskog, 23. listopada 1847. godine, hrvatski jezik proglašen je službenim jezikom. 1848. godine zasjedao je i prvi hrvatski Narodni sabor pod predsjedanjem bana Josipa Jelačića.

Nakon otvorenja nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta 14. listopada 1895. godine na današnjem Trgu maršala Tita, grad preuzima napuštenu kazališnu zgradu i 1897. godine adaptira je za potrebe gradske uprave. Vijećnica i kazališna zgrada su spojene, a plesna dvorana adaptirana je za sjednice Gradske skupštine. Cjelovita obnova trajala je od 1968. do 1975. godine.

Stara gradska vijećnica

Stara gradska vijećnica

Stara gradska vijećnica
}}
Stara gradska vijećnica - spomen ploča

Stara gradska vijećnica - spomen ploča

Stara gradska vijećnica - spomen ploča
}}
Učitavanje
Prezentacija

Kako bi potaknuli promicanje umjetnosti i kulturnih vrijednosti, omogućujemo umjetnicima i kreativcima besplatnu prezentaciju

Saznaj više
#hashtag

Ako želiš da se tvoje objave s Facebooka, Twittera i Instagrama pojave na našoj stranici, dodaj im #cdkPrezentacija, #cdkZanimljivosti ili #cdkNajava

Saznaj više